Osiromašeni uran, ili DU, je tvar koja ostaje nakon što je obogaćena frakcija urana 235 uklonjena iz prirodnog urana. Kada je potencijal urana za proizvodnju energije i oružja prvi put ostvaren, osiromašeni uran je tretiran kao nusproizvod proizvodnog procesa. Međutim, istraživači su otkrili da je, budući da je osiromašeni uran bio vrlo gust, bio idealno prikladan za korištenje u oklopu i oružju za prodor u tenkove. Također je imao potencijalnu primjenu kao oblik balasta. Kao rezultat toga, osiromašeni uran počeo se aktivno koristiti, uglavnom od strane vojske.
Uran je prirodni srebrno bijeli element s radioaktivnim svojstvima. Ima brojne izotope, uključujući uran 235 i uran 238, izotop koji čini najveći dio osiromašenog urana. Nije radioaktivan kao plutonij, srodni element, ali se može obogatiti ekstrakcijom urana 235 i koristiti za nuklearno oružje i elektrane. Obogaćeni uran dovoljno je jak za korištenje u oružju velikih razmjera, što je dokazano 1945. kada je “Little Boy”, nuklearna bomba napravljena od obogaćenog urana, eksplodirala iznad Hirošime.
Mnogi pojedinci diljem svijeta zabrinuti su zbog upotrebe osiromašenog urana u oružju, budući da on može zagaditi okoliš. Osim radioaktivnosti, osiromašeni uran je težak metal i može imati ozbiljan utjecaj ako se ispusti u velikom volumenu. Oružje izrađeno s osiromašenim uranom također je obično pomiješano s olovom i drugim teškim metalima, stvarajući značajan rizik od kontaminacije. Zabrinjavajuća je i slaba radioaktivnost osiromašenog urana.
Oružje napravljeno s osiromašenim uranom u velikoj se mjeri koristilo u Iraku i na Balkanu, kao iu ograničenijim oblicima u drugim zemljama. Istrage međunarodnih agencija otkrile su povećane razine radioaktivnosti u regijama u kojima se koristio osiromašeni uran. Tenkove uništene mecima s osiromašenim uranom često su ostavljali uz cestu i istraživali ih pripadnici lokalnog stanovništva. Zabrinutost je da bi lokalno stanovništvo moglo biti izloženo zračenju kroz napuštenu vojnu opremu, a mnoge su organizacije lobirale za čišćenje opreme kontaminirane osiromašenim uranom, kao i za moratorij na korištenje te tvari. Vojnici su također izloženi riziku od osiromašenog urana, zbog nošenja metaka i u situacijama kada metke s osiromašenim uranom eksplodiraju.
Niti jedna agencija ne regulira uporabu oružja s osiromašenim uranom, koje proizvode brojne nacije. Tehnički nije klasificiran kao nuklearni ili otrovan, iako je očito otrovan. Različite skupine pojedinaca sugerirale su da bi osiromašeni uran trebao biti pobliže reguliran i inspekcijski, osobito u Sjedinjenim Državama i Europi. Neki ljudi vjeruju da je tvar povezana sa sindromom Zaljevskog rata, zajedno s porastom urođenih mana u regijama gdje se koristio osiromašeni uran. Povezanost s urođenim manama potkrijepljena je istraživanjem koje je provelo nekoliko organizacija, uključujući američku vojsku, koje sugerira da osiromašeni uran može utjecati na reproduktivne organe.