U poslu, održavanje prednosti u odnosu na konkurenciju može dovesti do nekih teških odluka. Jedna od tih odluka je veliko smanjenje radne snage tvrtke, eufemistički opisano kao otpuštanje. U izvornom smislu tog pojma, otpuštanje se smatralo privremenim, ponekad i neograničenim, odsustvom radnika jer je potražnja za proizvodom tvrtke opala ili je postojao značajan višak. U modernim vremenima, otpuštanje se često poistovjećuje s jednako eufemističkim izrazom smanjenje ili prestanak rada. Malo se zaposlenika vrati na posao nakon modernog otpuštanja.
Do otpuštanja može doći iz više razloga. Ponekad tvrtka otkrije da još uvijek može zadovoljiti proizvodne zahtjeve s manjom radnom snagom. Ako je potrebno manje radnika za proizvodnju proizvoda identične kvalitete, tvrtka štedi novac na troškovima rada. Tvrtka može odlučiti zadržati svoje najproduktivnije ili najiskusnije radnike na poslu i otpustiti ostatak radne snage. Ovaj oblik otpuštanja češći je u poduzećima u kojima su profitne marže posebno niske i svako smanjenje troškova rada znači veće šanse za opstanak na tržištu.
Neki radnici se zapošljavaju sezonski kako bi zadovoljili potražnju, ali se često suočavaju s općim otpuštanjem nakon završetka sezone. Tvrtka može zadržati skeletnu posadu tijekom sporijih razdoblja i po potrebi ponovno zaposliti sezonske radnike, ali nije neobično da tvrtke zapošljavaju nove posade svake godine na privremenoj osnovi. Privremena radna snaga općenito nema pravo na iste naknade za nezaposlene kao redoviti radnici koji su službeno otpušteni.
Radnici koji su otpušteni putem općeg otkaza obično se mogu kvalificirati za naknadu za nezaposlene, jer su im poslovi ukinuti iz razloga koji nisu mogli kontrolirati. Iako tvrtke moraju plaćati u te fondove za nezaposlene nakon općeg otpuštanja, nedostatak ovih radnika na platnom spisku tvrtke i dalje predstavlja značajnu uštedu u troškovima rada. Otpušteni radnici slobodni su tražiti druge mogućnosti zapošljavanja, a tvrtka više nije obvezna pružati druge beneficije kao što su zdravstveno osiguranje, naknada za godišnji odmor ili bonusi za rad.
Otkaz bi se mogao definirati kao privremeni mirovanje određene proizvodne linije ili se može smatrati trajnijim naporom smanjenja broja zaposlenih u svim odjelima. Ponekad otpuštanje u jednom odjelu ima valovit učinak na druge odjele jer potražnja za proizvodom opada ili tvrtka prebacuje posao u drugi dio svijeta. Otpuštanje u tvornici za žigosanje automobila, na primjer, moglo bi smanjiti potrebu za dijelovima koje proizvodi drugi dobavljač. Kako se potreba za zalihama smanjuje, druge tvrtke će možda morati otpustiti radnike koji proizvode te dijelove. Jedno opće otpuštanje u jednoj utjecajnoj industriji može stvoriti domino efekt na sve ostale industrije koje ovise o njezinom kontinuiranom uspjehu.