Što je paralelna sintaksa?

Paralelna sintaksa je gramatička naprava u kojoj su različite rečenice ili dijelovi rečenice raspoređeni na sličan način. Ova tehnika se može primijeniti na fraze smještene blizu jedna drugoj u istom dijelu teksta ili se može koristiti na rečenicama u dokumentu. U jeziku se pojam sintakse odnosi na to kako su rečenice strukturirane. Paralelna sintaksa, također poznata kao paralelna rečenična struktura, odnosi se na rečenice strukturirane slično jedna drugoj. Ovo gramatičko sredstvo ne samo da pomaže u povezivanju različitih ideja i poboljšanju tijeka teksta, već također omogućuje autoru da naglasi određenu točku ili skrene pozornost na redoslijed riječi u rečenici.

U flektivnim jezicima, kao što je latinski, struktura rečenice i sintaksa ne utječu na značenje ili razumijevanje teksta. Zato čitatelji neće pronaći primjere paralelne sintakse u latinskom ili drugim flektivnim jezicima. U mnogim drugim jezicima, uključujući engleski, sintaksa može imati značajan utjecaj na značenje rečenice. Slaganjem riječi ili izraza različitim redoslijedom, pisci mogu potpuno promijeniti značenje teksta.

Za primjer paralelne sintakse, razmislite o jednostavnom popisu poslova, kao što je “Pospremite krevete, operite suđe, kante za smeće, očistite pećnicu”. U ovom primjeru, izraz “kante za smeće” ne odgovara strukturi rečenice uspostavljenoj drugim frazama jer ne uključuje glagol. Kako bi se cijeli ovaj popis pretvorio u primjer paralelne sintakse, morali bismo dodati glagol u “kante za smeće”, mijenjajući ga u “prazne kante za smeće”. Nakon što se ovaj glagol doda, sve fraze odražavaju paralelnu sintaksu jer se svi sastoje od glagola iza kojeg slijedi imenica.

Kako bi uočili primjere paralelne sintakse, čitatelji često mogu tražiti uobičajene spojne izraze ili riječi koje se koriste za spajanje paralelnih izraza i rečenica. Na primjer, izraz “Možete ili…., ili…” često se koristi s paralelnom strukturom. Izrazi poput “ali također”, “ni niti” ili “oboje i” također signaliziraju prisutnost ove strukture.

Pisci se oslanjaju na ovaj gramatički alat kako bi poboljšali kvalitetu i jasnoću svojih djela. Ovako posloženim rečenicama, čitatelju je tekst lakše razumjeti. Ova vrsta strukture rečenice također poboljšava ukupni protok i za pisanu i za izgovorenu riječ, iako je najučinkovitija s pisanim dokumentima. Paralelna sintaksa također čini da dokumenti izgledaju uredno i sažeto, te pomaže u uklanjanju nepotrebnih riječi ili fraza koje čitatelje mogu odvratiti od točke teksta.