Profilaktičko cijepljenje je selektivna izloženost oslabljenom ili razrijeđenom obliku infektivnog agensa kako bi se pacijent potaknuo na stvaranje antitijela. Ako je pacijent izložen uzročniku infekcije u divljini, antitijela će spriječiti početak infekcije. Brojna stanja se mogu spriječiti cijepljenjem. Eliminacija i smanjenje bolesti koje se mogu spriječiti cjepivom poput dječje paralize i velikih boginja značajna je pobjeda za javno zdravstvo.
Kod profilaktičkog cijepljenja cilj je spriječiti razvoj bolesti. To je u suprotnosti s terapijskim cjepivom koje se koristi u liječenju bolesti. Terapijske primjene najčešće se primjećuju u liječenju raka, gdje pacijent može primiti ciljano cjepivo kako bi pomogao tijelu da napadne kancerogeni tumor. Takva su cjepiva korisna za liječenje, ali ne služe dugoročnim ciljevima prevencije raka.
Profilaktičko cijepljenje svim članovima društva, uz neke iznimke, preporučuju javnozdravstvene agencije diljem svijeta. Neka se cjepiva ne mogu univerzalno primjenjivati jer predstavljaju rizik; djeca oboljela od raka, na primjer, ne mogu primiti rutinsko cijepljenje jer njihov imunološki sustav neće moći stvoriti antitijela i mogu se jako razboljeti. Stanja poput ospica, zaušnjaka, tetanusa i rubeole rutinski se sprječavaju cijepljenjem.
Ostalo profilaktičko cijepljenje može se preporučiti samo kada su ljudi pod posebno visokim rizikom od bolesti. Starije odrasle osobe i osobe s poviješću respiratornih bolesti mogu dobiti cjepivo protiv gripe kako bi se spriječili smrtni ishodi povezani s gripom. Isto tako, putnici mogu dobiti dodatna cjepiva kako bi ih zaštitili od bolesti koje se inače ne nalaze u njihovoj domovini. Sličan postupak se može vidjeti u vojsci, gdje pripadnici vojske primaju cjepiva prije razmještaja kako bi bili zdravi na terenu.
Također je u nekim slučajevima moguće primiti profilaktičko cijepljenje nakon izlaganja infektivnom agensu kako bi se spriječio početak potpunog razvoja bolesti. Bjesnoća je čest kandidat za ovu vrstu cijepljenja. Cjepiva protiv bjesnoće mogu biti skupa i dugotrajna te se stoga ne preporučuju općoj populaciji. U slučaju da osobu ugrize životinja i postoji zabrinutost zbog opasnosti od bjesnoće, pacijent može primiti profilaktičko cijepljenje.
Preporuke za profilaktičko cijepljenje povremeno se ažuriraju. Pacijenti mogu razgovarati sa svojim liječnicima koja im cjepiva trebaju ili koja bi im mogla imati koristi. Također je važno držati korak s dopunskim cijepljenjima, jer cjepiva ne traju doživotno, a zastarjelo cijepljenje možda neće pružiti zaštitu. Pacijenti koji nisu sigurni kada su zadnji put cijepljeni mogu zatražiti kopiju svog kartona.