Rusko nuklearno oružje je nuklearno oružje koje je izradila ili nabavila Rusija i koje se drži u ruskim vojnim objektima. Ovisno o tome u koju procjenu netko vjeruje, Rusija ima ili najveću nuklearnu zalihu na svijetu ili jednu od najvećih, koja posjeduje između 3,000 i više od 5,000 nuklearnih bojnih glava koje bi potencijalno mogle biti raspoređene zajedno s nuklearnim materijalima i taktičkim oružjem. Postoji niz zabrinutosti specifičnih za ruski nuklearni program koji ga čine temom od globalnog interesa.
Zajedno s mnogim drugim nacijama, Rusija je prva počela istraživati nuklearno oružje u Drugom svjetskom ratu, uspješno testirajući svoju prvu bombu 1949. Uspješan razvoj i testiranje bombe Rusije dodao je plin u vatru širenja nuklearnog oružja, s nacijama poput Sjedinjenih Država reagirajući pojačavanjem tempa vlastitog programa naoružanja. Počeo se povećavati strah od nuklearnog rata, što je dovelo do razvoja Ugovora o neširenju nuklearnog oružja, koji je Rusija ratificirala 1968. godine.
Rusija je jedna od rijetkih vlada kojima je dopušteno zadržati nuklearno oružje prema sporazumu, iako je, kao i druge potpisnice, Rusija predana neširenju, radeći na smanjenju broja takvog oružja koje posjeduje i usredotočujući se na miroljubivu primjenu nuklearne energije. Broj ruskog nuklearnog oružja radikalno je opao u odnosu na vrhunac u 20. stoljeću.
S raspadom Sovjetskog Saveza, rusko nuklearno oružje postalo je razlog za zabrinutost jer su se globalne vlade brinule da bi politička nestabilnost mogla dovesti do nestalih bojnih glava, prisvojenog materijala i drugih sigurnosnih problema. Bivše sovjetske države zadržavaju nuklearne materijale, dok u samoj Rusiji rusko nuklearno oružje i nuklearni materijali nisu uvijek idealno osigurani. Osim što predstavlja sigurnosnu prijetnju Rusiji, ovo bi također potencijalno moglo postati globalni problem ako ovi materijali dođu u pogrešne ruke kao što su terorističke organizacije.
Prema ruskoj vojnoj doktrini, Rusija će upotrijebiti taktičko nuklearno oružje ako smatra da je potrebno odgovoriti na prijetnju Rusiji ili jednom od ruskih saveznika. Tehnologija koja stoji iza ruskog nuklearnog oružja prilično je raznolika, a čini se da ova doktrina ukazuje na to da Rusija nije isključila mogućnost ograničenog nuklearnog rata u interesu samoobrane ili obrane saveznika. Vlade i organizacije zabrinute zbog potencijalnih političkih, društvenih i doslovnih posljedica nuklearnog rata radile su na smanjenju mogućnosti događaja u kojima bi se Rusija mogla osjećati pod pritiskom da upotrijebi svoj nuklearni arsenal.