Kada je riječ o raspravi o telekomunikacijama, pozivanje na telefonsku centralu može se koristiti na nekoliko različitih načina. Jedna upotreba se odnosi na specifične oblike telefonske opreme, dok se druga odnosi na njezino korištenje kao termin za označavanje.
Kao referenca na telefonsku opremu, telefonska centrala se često naziva i telefonskim prekidačem. Izvorno, centrala je stvorena kao sredstvo primanja dolaznog telefonskog signala davatelja usluga, interakcije s pretplatnikom, a zatim prebacivanja signala na onoga s kim je pretplatnik želio razgovarati. To se u ranoj povijesti telefonije nazivalo “razmjenom poziva”.
S vremenom je proces postao složeniji, budući da je tehnološki napredak omogućio stvaranje centrala koje bi omogućile preusmjeravanje poziva s lokalne centrale na onu u susjednim gradovima, državama i na kraju na međunarodne lokacije. Stvaranje preklopnih slojeva koji su radili zajedno s lokalnim centralama dovelo je do stvaranja pojma “telefonska sklopka”.
Prvi nagovještaji automatskog prebacivanja došli su 1891. godine, stvaranjem koračnog prekidača. Koračni prekidač omogućio je prvu pravu automatizaciju, koja je uključivala mogućnost dosezanja pretplatnika u neposrednoj blizini korištenjem telefonskog biranja za signaliziranje niza od četiri broja. To je omogućilo operaterima telefonske centrale da se usredotoče na razmjenu ulaznih i odlaznih signala koje je trebalo obraditi izvan područja lokalnog poziva. Koračna sklopka je, međutim, pomogla u određivanju krajnjeg broja, budući da je pozivatelj mogao zatražiti od operatera da spoji poziv na susjedstvo, a zatim dati četveroznamenkasti broj za pretplatnika u tom susjedstvu.
S vremenom se pojam “telefonska centrala” povezivao i sa stvarnom lokacijom i oznakom broja za pojedinog pretplatnika. Četveroznamenkasti broj odnosio se na lokalnu centralu unutar grada ili mjesta, dok je dodavanje naziva susjednog područja za pozivanje dodano na prednji kraj brojeva omogućilo operaterima da prebace poziv s druge telefonske sklopke na lokalno područje.
Na kraju je postupak korištenja i vlastitih imena i brojčanog niza postao iznimno kompliciran, a mnoga su područja počela prelaziti na troznamenkaste prefikse brojeva kako bi zamijenili starije oznake susjedstva. Od 1960-ih, sva područja Sjedinjenih Država sada koriste lokalni sedmeroznamenkasti plan poziva za lokalne pozive unutar područja i imaju mogućnost biranja brojeva izravno putem automatskog prekidača.
S vremenom je ukupnoj oznaci broja dodana izrada pozivnih brojeva, što je omogućilo izravno biranje kako za nacionalne tako i za međunarodne međugradske pozive bez intervencije operatera. Iako se broj brojeva koji se koriste u planovima biranja različitih zemalja razlikuje, svi oni sada koriste numeričke telefonske centrale, bez upotrebe slova za pristup bilo kojoj točki diljem svijeta.
Bilo da se izraz koristi za označavanje izvorne oznake telefonske sklopke ili novije oznake za telefonski broj, telefonska centrala služi u svrhu povezivanja ljudi širom svijeta, kako lokalno tako i na međunarodnoj osnovi.