Što je toksičnost cisplatina?

Cisplatin je spoj koji sadrži platinu i koristi se za liječenje određenih vrsta raka. Izraz “toksičnost cisplatina” odnosi se na to koliko cisplatin može biti štetan ili smrtonosan za tijelo. Toksičnost cisplatina manifestira se u mnogim oblicima i može se pojaviti od standardne doze lijeka ili predoziranja. Glavni oblici toksičnosti cisplatina uključuju renalnu toksičnost, mijelosupresiju i ototoksičnost, uz hepatotoksičnost, retinopatiju i perifernu neuropatiju. Ove i druge vrste toksičnosti cisplatina dolaze s različitim simptomima, od kojih su neki i nuspojave lijeka.

Tijekom liječenja cisplatinom, pacijent bi trebao razgovarati sa svojim liječnikom o svim nuspojavama koje bi mogao imati jer su neke nuspojave također znakovi toksičnosti. Uobičajene nuspojave cisplatina uključuju mučninu, povraćanje i utrnulost ili trnce u rukama ili stopalima. Proljev, umor i gubitak apetita rjeđe su nuspojave, dok rijetke nuspojave uključuju bol u prsima, srčani udar i napadaje. Dok toksičnost cisplatina ne mora nužno biti rezultat predoziranja, predoziranje može povećati koliko lijek može biti opasan i otrovan za tijelo. Ne postoji protuotrov za toksičnost cisplatina i ako je stanje dovoljno ozbiljno, može rezultirati smrću.

Medicinska stanja i interakcije s drugim lijekovima mogu utjecati na to kako tijelo reagira na cisplatin. Dijabetes i bolesti srca primjeri su medicinskih stanja koja mogu igrati ulogu u liječenju cisplatinom, kao i bolesti bubrega i jetre. Interakcije s lijekovima, s druge strane, uključuju aminoglikozide, inhibitore angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACE) i nesteroidne protuupalne lijekove (NSAID). Opće stanje pacijenta, kao i nuspojave koje doživljava tijekom liječenja, pomoći će u određivanju ili promjeni doze.

Sam cisplatin djeluje tako što zaustavlja rast stanica raka. Koristi se za liječenje metastatskog karcinoma mokraćnog mjehura, jajnika i testisa, uz niz drugih vrsta raka kao što su karcinom vrata maternice i rak pluća. Lijek se primjenjuje intravenozno i ​​zahtijeva od pacijenta da se podvrgne infuziji, postupku koji traje najmanje sat vremena. Ukupna duljina pacijentovog liječenja ovisi o nizu čimbenika, slično onima koji određuju njegovu ili njezinu dozu. Ti čimbenici uključuju vrstu raka koju pacijent ima, oblike liječenja kojima se podvrgava i koliko dobro on ili ona reagira na liječenje.