Što je ugovor o savjetovanju?

Ugovor o savjetovanju je ugovor između konzultanta i klijenta kojim se utvrđuju uvjeti vezani uz vrstu konzultantskih usluga koje će konzultant pružati. Osim toga, uvjeti pravnog ugovora također uključuju odredbe koje se odnose na odgovornosti klijenta, kako u pogledu plaćanja, tako iu pogledu podrške naporima konzultanta. Ugovor o savjetovanju može biti vrlo specifičan u pogledu uvjeta odnosa, i uključivati ​​određene datume početka i završetka, ili biti donekle širok i otvoren, ovisno o željama dviju strana uključenih u pravni sporazum.

Postoji niz pitanja koja se rješavaju u uvjetima i odredbama ugovora o savjetovanju. Neke od tih odredbi odnose se na definiranje opsega usluga koje će konzultant pružati. To može uključivati ​​obvezu konzultanta da provede minimalnu količinu vremena tjedno na mjestu poslovanja klijenta, u interakciji sa zaposlenicima tvrtke ili u radu s financijskim i drugim podacima poslovanja. Ugovorni uvjeti također mogu obvezati konzultanta da će potrošiti određenu količinu vremena na provođenje istraživanja, razvoj novih strategija ili programa za klijenta ili čak sudjelovanje u provedbi tih novih strategija.

Uz preciziranje odgovornosti konzultanta, konzultantski ugovor će se odnositi i na obveze koje je klijent preuzeo prema konzultantu. To može uključivati ​​nuđenje potpunog pristupa svim vlasničkim dokumentima ili drugim podacima koje konzultant zahtijeva kako bi ispunio svoje obveze. Uvjeti će vjerojatno obvezati klijenta da će osigurati vrijeme za sastanke s konzultantom s vremena na vrijeme i općenito paziti da konzultant ima ono što mu je potrebno da obavi posao. Osim utvrđivanja temelja podrške i interakcije s konzultantom, ugovor o savjetovanju također će se odnositi na uvjete plaćanja za pružene usluge, uključujući raspored za primanje tih plaćanja.

Većina konzultantskih usluga zahtijeva neku vrstu pisanog ugovora prije nego što klijentu posvete mnogo vremena ili resursa. Iako se konzultantski sporazum može strukturirati kao usmeni ugovor, ova praksa se općenito ne preporučuje, budući da je mogućnost provedbe usmenih ugovora donekle ograničena, čak i u zemljama koje priznaju valjanost usmenih sporazuma. Iz tog razloga, dobra je ideja da konzultantska tvrtka i klijent sklope pisani sporazum, te da pravni savjetnici pregledaju odredbe i uvjete prije konačne obveze.