Umjetno oko je proteza koja se koristi za zamjenu oka koje nedostaje ili je oštećeno. Postoje dvije vrste umjetnih očiju: očne i vizualne proteze. Očna proteza replicira oko koje nedostaje iz estetskih razloga, a ne služi nikakvu medicinsku funkciju osim što podupire očnu duplju. Vizualna proteza zapravo pruža vizualni ulaz korisniku stimulirajući optički živac, dopuštajući mu ili njoj da doživi neki vid.
Ljudi izrađuju očne proteze stotinama godina. Gubitak oka nije užasno neuobičajen, ali može stvoriti izgled koji nekim ljudima može biti uznemirujući ili zastrašujući. Nošenje očnih proteza može nekome dati normalan izgled, privlačeći manje pažnje. Umetanje proteze u očnu duplju također će pružiti potporu, smanjujući rizik od kolapsa. Gubitak jednog oka imat će dubok utjecaj na percepciju dubine, ali mnogi ljudi uče vrlo učinkovito funkcionirati s jednim okom.
Sredinom 20. stoljeća istraživači su počeli istraživati ideju stvaranja umjetnog oka koje bi zapravo moglo vidjeti. Kako bi ostvarili cilj stvaranja vizualne proteze, znanstvenici su morali razviti kameru koja bi mogla komunicirati s mozgom stimulirajući optički živac. To se postiže slanjem električnih signala sličnih onima koje bi poslalo pravo oko. Mozak tumači te signale baš kao da je biološko oko na mjestu.
Znanost koja stoji iza umjetnog oka neprestano se usavršava dok istraživači istražuju bolje dizajne kamera i usavršavaju komunikacijski sustav između kamere i mozga. Početkom 21. stoljeća, niz visokofunkcionalnih umjetnih očiju demonstriran je u eksperimentalnim programima. Razvoj pouzdanih vizualnih proteza može napraviti veliku razliku za osobe s teškim oštećenjem vida ili sljepoćom na jedno ili oba oka.
Bilo da je umjetno oko vizualna ili očna proteza, potrebno ju je pažljivo postaviti na korisnika. Svačije su očne duplje malo drugačije, a proteza mora pristajati glatko i udobno, inače će uzrokovati bol, a potencijalno bi mogla ozlijediti živce ili oštetiti očnu duplju. Postavljanje proteze obično uključuje višestruko oblikovanje i mjerenje kako bi se dobilo što više podataka o strukturi očne duplje. Nakon što je proteza izrađena, pacijent dolazi na montažu i uči kako se brinuti za umjetno oko i očnu duplju.