Tlak ventilacije jedna je od postavki na respiratoru, medicinskom uređaju koji se koristi za pomoć nekome pri disanju kada to ne može samostalno, ili za upravljanje pacijentovim disanjem tijekom anestezije. Kontroliranje ventilacijskog tlaka je kritično, jer će tlak koji je prenizak učiniti ventilator neučinkovitim, a previsoki pritisci mogu rezultirati traumom pluća. Mnogi liječnici slijede utvrđene standarde kada je u pitanju određivanje najprikladnijeg ventilacijskog tlaka, prilagođavajući tlak prema potrebi kako bi se zadovoljile potrebe pacijenta.
Većina ventilatora koristi ventilaciju s pozitivnim tlakom, u kojoj se tlak u dišnim putovima povećava korištenjem ventilatora za prisiljavanje zraka u pluća. Kod ventilacije s negativnim tlakom oko prsnog koša stvara se područje sniženog tlaka kako bi se zrak uvukao u pluća. Ventilacija pod negativnim tlakom zahtijeva da pacijentov prsni koš bude u komori kako bi se mogao stvoriti negativni tlak, što je iznimno glomazno. Zbog toga se općenito preferira ventilacija s pozitivnim tlakom.
Kada je pacijent spojen na ventilator, liječnik postavlja ono što je poznato kao plimni volumen, određujući koliko zraka će se udahnuti i izdahnuti uz pomoć ventilatora. Što je veći plimni volumen, to je veći ventilacijski tlak potreban da bi sav zrak ušao u pluća. Liječnik mora uspostaviti ravnotežu između previsokog i potencijalno opasnog tlaka i preniskog tlaka koji bi pacijentu mogao uskratiti zrak.
Tlak ventilacije jasno je napisan na dijagramu pacijenta, a grafikon uključuje sve bilješke o pacijentovom radu na ventilatoru i promjenama u postavkama ventilatora kako bi se zadovoljile potrebe pacijenta. Ventilacijski tlak također može biti dio recepta za uređaj za kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putovima (CPAP) koji se koristi za liječenje bolesnika s apnejom u snu. Pacijent prilagođava postavke na uređaju kako bi bile u skladu s liječničkim receptom, pri čemu se liječnički recept temelji na pacijentovim potrebama i performansama u laboratoriju za spavanje.
Biti na respiratoru može biti opasno za pacijenta, čak i kada je ventilacijski tlak odgovarajući. Ventilatori su povezani s brojnim komplikacijama zbog kojih liječnici moraju izbjegavati njihovu upotrebu kad god je to moguće i kratko održavati sesije na respiratoru. Pacijenti također moraju biti sedirani sve dok su spojeni na ventilator, jer će se inače instinktivno boriti protiv cijevi koja se koristi za održavanje dišnih puteva otvorenim kako bi ventilator mogao funkcionirati.