Vrijedna naknada je razmjena vrijednosnih predmeta u vezi s ugovorom koja čini ugovor pravno valjanim. Jednostavan primjer ovog koncepta može se vidjeti u ugovoru o prodaji automobila. Jedna strana se odriče automobila, vrijednog predmeta, u zamjenu za novac, također vrijednog predmeta. U ovom slučaju, ugovor uključuje vrijednu naknadu za obje strane i pravno je provediv. Ako jedna osoba nudi automobil, a druga ne nudi ništa, od jedne strane nema takve naknade i ugovor možda neće biti valjan.
Koncept naknade, razmjena neke vrste vrijednosti u ugovoru, dio je ugovornog prava već dugo vremena. Povijesno gledano, ugovori koji su uključivali nominalnu naknadu, u kojima je vrijednost bila minimalnija, smatrali su se legalnim. Danas je češće zahtijevati da ugovori uključuju element vrijedne naknade.
Novac i vrijedni predmeti nisu jedine stvari koje se smatraju oblikom vrijednog priznavanja. Također može biti u obliku neke vrste izvedbe ili obećanja da će se izvesti. Učinak može uključivati sve, od fizičkog rada koji pruža izvođač do obećanja osiguravajućeg društva da će platiti zamjenu automobila u slučaju da se zbroji u nesreći. Isto tako, ako netko daje automobil u dobrotvorne svrhe u zamjenu za porezni kredit, to je oblik vrijedne naknade. U svim ovim slučajevima, jedna strana na neki način plaća izvedbu, a druga je osigurava, čime obje strane jednako legalno ulažu u ugovor.
Sve dok je naknada od vrijednosti za osobe u ugovoru, ugovor je valjan. Stoga bi stranac mogao vidjeti razmjenu koja izgleda neravnopravno, ali ako su strane zadovoljne i nitko nije prisiljen, ona i dalje zadovoljava standarde pravne provedivosti. Međutim, ako je strana prisiljena na ugovor ili se kao temelj ugovora koriste lažne informacije, to se može osporiti na sudu.
Izraz “dobro i vrijedno razmatranje” ponekad se koristi u zakonu. Ovo se koristi da se odnosi na činjenicu da osim što je nešto vrijedno, nešto što se koristi za razmatranje također mora biti dopušteno zakonom. Ljudi ne mogu obećati da će izvršiti nezakonit zadatak ili ponuditi prodaju nečega što je protuzakonito u pravno provedivom ugovoru. Dakle, diler droge koji je opečen kontaktom koji ne plaća isporuku ne može tužiti zbog kršenja ugovora, jer ugovor nije uključivao i dobru i vrijednu naknadu.