Zajednička prostorija je zajednički prostor u objektu u kojem živi mnogo ljudi. Iako stanovnici mogu imati pojedinačne spavaće i stambene prostore u takvim objektima, oni možda ne uključuju prostore za rekreaciju ili druženje zbog ograničenog prostora. Zajednički prostor omogućuje stanovnicima da se okupljaju u slobodno vrijeme i često uključuje sadržaje kao što su televizija, mala knjižnica te kauči i stolice. Sadržaji sa zajedničkim prostorijama uključuju studentske domove, hostele i zdravstvene ustanove. Izraz se također koristi za opisivanje studentskih organizacija na nekim sveučilištima.
U engleskom se riječ common koristi stotinama godina za označavanje zajedničkog prostora. Na primjer, mnoga britanska sela imala su gradska naselja, središnja područja ili parkove koji su bili otvoreni za korištenje bilo kojem lokalnom stanovništvu. Iako više nisu tako rašireni kao nekad, neki su još uvijek ostali u 21. stoljeću. Poznati Boston Common u Massachusettsu jedan je primjer, sada javni park. Zajednička prostorija slijedi sličan koncept, otvorena je za korištenje za sve stanovnike objekta, a ponekad i za pozvane goste.
Studentski dom dobar je primjer objekta sa zajedničkom sobom. Same sobe u spavaonicama općenito su male i stroge, s osnovnim sadržajima, ali bez prostora za opuštanje ili druženje. Neke spavaonice također mogu imati ograničenja prema vanjskim gostima u pojedinačnim sobama. Učenici se mogu okupljati u zajedničkim prostorijama kako bi gledali televiziju, družili se ili čak učili. Neki zajednički prostori uključivat će kupaonice i kuhinjske prostore, što će studentima omogućiti alternativu da ostanu zatvoreni u svojim sobama.
Hosteli, jednostavni objekti za putnike, često su postavljeni u strukturi spavaonica koja uključuje zajedničku sobu. Hoteli ponekad imaju slične prostore u ili blizu svojih predvorja, iako su sadržaji često ograničeni, a područja se možda ne identificiraju kao zajedničke prostorije. Bolnice, vojne vojarne, pa čak i zatvori mogu također imati zajedničke prostorije; u tim slučajevima stanari često ne smiju napustiti zgradu, a zajednička soba može biti njihova jedina alternativa skučenom životnom prostoru. Ova područja se ponekad nazivaju drugim imenima, kao što su dnevne sobe ili sobe za sastanke.
Na engleskim sveučilištima, kao i na nekoliko u Americi, Kanadi i Australiji, zajednička prostorija je naziv za studentsku organizaciju. Takve grupe održavaju aspekte svakodnevnog studentskog života koji ne potpadaju pod obrazovni kurikulum. Često se dijele na juniorske, srednje i starije zajedničke prostorije, iako one pod tim nazivima ne odgovaraju uvijek akademskoj razini. Te su organizacije dobile imena po zajedničkim prostorijama u kojima su se prvotno sastajale, a imena su ostala i nakon što su se grupe proširile izvan dosega tih prvih prostorija za sastanke.