Zeleni kardamom je začin koji potječe iz obitelji đumbira i poznat je po svom pikantno-slatkom okusu i jakoj aromi. Mahune biljke kardamom, koje se također koriste u crnom kardamomu i kardamomu Madagaskara, moraju se pažljivo sušiti i čuvati jer nakon mljevenja brzo gube okus i miris. Zeleni kardamom je nešto skuplji od većine začina.
Kardamom se može naći kako raste u tropskim sredinama, bilo u divljini ili uzgajan za prodaju. Uobičajena je praksa uzgoj ove biljke u djelomično iskrčenim kišnim šumama, što daje malo hlada. Berba se događa između kasne jeseni i rane zime, neposredno prije nego što biljke dostignu zrelost. To sprječava cijepanje i sušenje mahuna. Također osigurava da zadrže svoju zelenu boju i visoku kvalitetu.
Drugi naziv za zeleni kardamom je “rajsko zrno”. Ovaj začin potječe iz Indije još u osmom stoljeću. Najveći proizvođač zelenog kardamoma ostaje Indija, ali zbog velike domaće potražnje u Indiji, samo se djelić toga može izvoziti.
Zeleni kardamom ima nekoliko namjena, uključujući medicinske i kulinarske. Prilikom kuhanja s ovom biljkom postoji nekoliko metoda koje se mogu koristiti. Korijenje se može kuhati i jesti poput krumpira, korijenje se može koristiti kao zelje kada se kuha, a mahune se mogu koristiti izlomljene, cijele ili mljevene. Također se može žvakati i jesti baš kao što bi se žvakao orah.
Namirnice koje bi dobro pristajale uz ovaj začin su curry, piletina, patka i leća. Naranče, grašak, riža i tikva također idu uz zeleni kardamom. Ne treba ga kupovati u obliku sjemenki, jer će izgubiti većinu svog okusa.
U Indiji se zeleni kardamom koristi za liječenje infekcija usne šupljine, a neki ljudi vjeruju da može izliječiti pretilost. Biljka ima stimulirajuća i karminativna svojstva, pa se koristi i za liječenje bolesti poput nadutosti i probavne smetnje. Neki ljudi kažu da se može koristiti kao protuotrov za otrov zmija i škorpiona. Drugi ga koriste kao osvježivač daha, ali to bi moglo biti opasno jer bi ponovljena upotreba mogla razrijediti krv.