Golda Meir je bila četvrti premijer Izraela. Živjela je od 1898. do 1978., obnašala je dužnost pet godina, između 1969. i 1974. Bila je poznata kao Iron Lady, izraz koji će se kasnije koristiti za opisivanje britanske premijerke Margaret Thatcher. Golda Meir je do danas jedina žena koja je bila premijerka Izraela, a bila je i treća premijerka na svijetu, te prva koja je na tu poziciju došla bez ikakvog utjecaja obitelji.
Golda Meir rođena je u Kijevu, u današnjoj Ukrajini iu to vrijeme bila je dio Ruskog Carstva. Otišla je u Sjedinjene Države s osam godina, a ona i njezina obitelj nastanili su se u Wisconsinu. Od ranog djetinjstva Golda Meir je bila organizatorica i briljantna žena, organizirala je prikupljanje sredstava za svoje razrede i završila srednju školu kao zahvalnica.
Do svoje 16. godine, Golda Meir je upoznala cionizam i postala aktivna u socijalističkom cionističkom pokretu. Golda Meir se udala s 19 godina i nadala se da će se ubrzo nakon toga preseliti u Palestinu kao dio ranog cionističkog dogovora, ali izbijanje Prvog svjetskog rata prekinulo je taj plan, te je umjesto toga svoju energiju usmjerila na prikupljanje sredstava u Sjedinjenim Državama za podršku cionistima kretanje u inozemstvo.
Nakon rata, 1921. godine Golda Meir je sa suprugom otišla u Palestinu kako bi se pridružila kibucu. Ubrzo je imenovana za predstavnika kibuca u Savezu rada, čime je započela više politička strana njezina života. Nekoliko godina kasnije izabrana je za tajnicu Vijeća radničkih žena, a nakon još nekoliko godina postala je dio Izvršnog odbora, da bi na kraju postala voditeljica Političkog odjela.
Godine 1938. Golda Meir bila je predstavnica Palestine na sastanku koji je sazvao predsjednik Roosevelt da govori o nacističkom progonu Židova. Nakon što je čula prepredenosti i izgovore predstavnika različitih vlada zašto nisu mogli pomoći Židovima, ali je ipak izrazila svoje suosjećanje, Golda Meir je slavno primijetila: „Nadam se da ću vidjeti samo jednu stvar prije nego što umrem, a to je da mom narodu više ne trebaju izrazi suosjećanja.”
U prijevodu za državu Izrael nakon rata, Golda Meir je igrala važnu ulogu i u pregovorima i u prikupljanju sredstava. Otputovala je u Sjedinjene Države kako bi prikupila novac i prikupila više od osam puta više nego što je većina ljudi očekivala. Prerušila se i u Arapku, samo nekoliko dana prije nego što se Izrael proglasio državom, kako bi posjetila kralja Transjordanije, kako bi ga potaknula da se ne pridruži drugim arapskim državama ako objave rat Izraelu. Zamolio je da ne žuri s proglašenjem židovske države, na što je Golda Meir slavno odgovorila: “Čekali smo 2,000 godina. Je li to žurba?”
Golda Meir bila je jedna od dvadeset i četiri potpisnice Izraelske deklaracije o neovisnosti 1948. godine i bila je prva veleposlanica u Sovjetskom Savezu. Sljedeće godine izabrana je u Knesset i obnašala je dužnost ministrice rada do 1956. Godine 1956. postala je ministrica vanjskih poslova, pod premijerom Davidom Ben-Gurionom, koji će kasnije biti jedan od njezinih najvećih štovatelja.
Godine 1969. Golda Meir je izabrana za premijerku Izraela, a obnašala je dužnost do 1974. 1973. počele su se pojavljivati obavještajne informacije koje su sugerirale da Sirija planira napad na Izrael. Ulaz je bio različit, kao i preporuke date Goldi Meir. Jedan je tabor želio preventivni udar na Siriju, dok je drugi napomenuo da bi to zasigurno udaljilo Sjedinjene Države i odsjeklo svaku mogućnost vojne pomoći koju Izrael može očekivati. Na kraju je Golda Meir odlučila čekati na visokoj razini pripremljenosti, ali ne i inicirati napad. Nakon Yom Kippur rata, optužbe o lošem postupanju sa situacijom poletjele su sa svih strana.
Na kraju je Meir istragom oslobođena svake odgovornosti za loše postupanje u situaciji, a stranka kojoj je pripadala pobijedila je na izborima, ali je ipak odstupila, pozivajući se na osjećaj da je to volja naroda. Meir je nastavila igrati ulogu u izraelskoj politici sve do svoje smrti od raka 1978. u dobi od 80 godina. Ona je i dalje jedna od najmonumentalnijih i najpamtljivijih figura u izraelskoj povijesti i kultna figura u politici diljem svijeta.