Imunohistokemija (IHC) je tehnika koja se može koristiti za identifikaciju specifičnih tipova stanica unutar danog uzorka. Ovaj se postupak može koristiti u razne svrhe, u rasponu od čistog istraživanja u kojem ljudi žele saznati više o distribuciji određenih tipova stanica do pregleda kancerogenih tumora kako bi se odredio izvor i stadij raka. Za provođenje imunohistokemije potreban je pristup laboratoriju uz niz specijaliziranih proizvoda koji će se koristiti za pripremu i ispitivanje uzorka.
Kada netko radi imunohistokemijsku studiju, on ili ona uvodi specijalizirana antitijela u uzorak dotičnog tkiva, koji se obično priprema i fiksira na stakalcu, iako se mogu analizirati i slobodni plutajući uzorci. Antitijela traže specifične antigene u uzorku, a ako pronađu antigen koji odgovara, zaključat će se. Zatim se uzorak ispere kako bi se uklonila suvišna antitijela, ostavljajući za sobom ona za koja su se našle stanice za vezanje.
U ovoj fazi, istraživač ili patolog koristi prednosti posebnih oznaka koje su dodane antitijelima. Ove oznake klasično imaju oblik enzima koji će fluorescirati kada se uzorak izloži svjetlosti određene valne duljine, iako je također moguće koristiti antitijela poput mrlje za isticanje specifičnih tipova tkiva. Gledajući koja su se protutijela zalijepila za uzorak, moguće je odrediti koje su vrste stanica prisutne i stvoriti detaljnu sliku tipova stanica u uzorku.
Kada patolog pregleda uzorak iz kancerogenog tumora, imunohistokemija je vrlo važna. Pomoću ove tehnike patolog može otkriti gdje je u tijelu nastao rak, tražeći stanice koje ne pripadaju uzorku. Na primjer, stanice dojke u jetri bi značile da je tumor zapravo rak dojke koji je metastazirao u jetru. Protutijela se također mogu koristiti za prepoznavanje maligniteta, što može pomoći patologu odrediti stadij raka.
Iako je imunohistokemija detaljan, ozbiljan i izbirljiv posao, rezultati mogu biti neobično vizualno privlačni, sa svijetlim mrljama i prugama boje na stakalcu uzorka koji ukazuju na prisutnost različitih vrsta stanica. Pogotovo u slučajevima kada su antitijela označena enzimima koji reagiraju na svjetlost fluorescencijom, slajd može biti prilično živ i šaren, čak i kada sadrži otrežnjujuće vijesti.