Terapija usmjerena na osobu je vrsta psihološke terapije koja se temelji na humanističkoj perspektivi. Ovaj pristup pretpostavlja da je svaka osoba urođeno dobra, ali može biti pod utjecajem okolišnih čimbenika. Terapija usmjerena na osobu također se naziva terapijom usmjerenom na klijenta, nedirektivom terapijom ili Rogerovskom terapijom, prema psihologu Carlu Rogersu koji ju je razvio. Postoje tri vrste ili razvojne faze terapije usmjerene na osobu: nedirektivna psihoterapija, refleksivna psihoterapija i iskustvena terapija.
Nedirektivna psihoterapija se smatra prvom fazom terapije usmjerene na osobu. Ova faza daje terapeutu mogućnost da pristupi pacijentu permisivno, što rezultira osjećajem da je pacijent prihvaćen. To je glavni cilj nedirektne psihoterapije, a osmišljen je da pomogne pacijentima da postignu pojašnjenje i uvid u svoje živote. Terapeut prihvaća prihvaćanje tretirajući pacijenta s bezuvjetnim pozitivnim uvažavanjem (UPR) – vrsta ponašanja bez osude koje terapeut prikazuje prema pacijentu zbog čega se osjeća prihvaćenim.
Druga faza terapije usmjerene na osobu je refleksivna psihoterapija. Pacijentu je u ovoj fazi dopušteno da razvije podudarnost između idealnog self-koncepta, načina na koji osoba želi biti, i stvarnog self-koncepta, kakva osoba zapravo jest. Terapeuti to postižu odražavajući osjećaje koje pacijent pokazuje, uzrokujući da se pacijent osjeća ugodno i ima povjerenja. Glavni cilj u ovoj fazi je povjerenje; pacijent mora vjerovati terapeutu kako bi bilo koja vrsta psihoterapije završila uspješno.
Cilj terapeuta tijekom iskustvene terapije, treće faze terapije usmjerene na osobu, je stvoriti siguran odnos kako bi pacijent mogao cijeniti unutarnje potrebe i razumjeti emocije. Terapeuti mogu koristiti empatiju, točnu svijest o pacijentovim emocijama, kako bi stvorili ovaj odnos. Tijekom ove faze, terapeut se usredotočuje na pacijentovu samoaktualizaciju – njegovu želju da ispuni svoj potencijal – potičući ga da doživi i izrazi svoje osjećaje umjesto da ih potiskuje.
Terapija usmjerena na osobu postigla je uspješne rezultate kod pacijenata koji pate od psihičkih poremećaja uključujući shizofreniju, depresiju i zlouporabu supstanci. Ovaj oblik terapije obično se koristi u pojedinačnim slučajevima, kao iu grupnoj terapiji i obiteljskoj terapiji. Ako se pravilno provodi, terapija usmjerena na osobu može rezultirati povećanjem samopouzdanja i pozitivnim pogledom na život pacijenta. Nakon uspješnog liječenja, pacijenti se mogu činiti otvorenim za promjene i nova iskustva bez obzira na njihovu psihičku bolest. Stabilan odnos i povjerenje koje grade sa svojim terapeutom pomažu pacijentima da postignu stabilnost i povjerenje u drugim odnosima.