U biologiji, aglutinacija se odnosi na gomilanje čestica. Ovaj je proces posebno važan kao dio imunološkog sustava, procesa odgovora koji organizam koristi u borbi protiv bolesti. Hemaglutinacija, zgrušavanje crvenih krvnih stanica, ima posebnu primjenu u medicini, gdje se koristi za određivanje krvne grupe i pronalaženje koncentracije zaraznih virusa ili bakterija u krvotoku.
Strane bakterije ili virusi koji ulaze u tijelo sadrže specifične komponente zvane antigeni, koji pokreću imunološki odgovor u domaćinu. Bijele krvne stanice u tijelu proizvode proteine poznate kao antitijela kao odgovor na prisutnost antigena. Protutijela se vežu s antigenima kroz strukturni mehanizam sličan ključu i bravi i mogu ili izravno neutralizirati antigen ili ga označiti za uništavanje od strane imunološkog sustava.
Aglutinacija je jedan od načina na koji antitijela označavaju antigene za uništenje. Antitijela imaju najmanje dva mjesta na koja se antigen može vezati, tako da su sposobna vezati se s više od jedne bakterije ili virusa. Kada se to dogodi, invazivne čestice počinju se aglutinirati, ili stvarati nakupine, kroz mrežu antitijela. Grudice na kraju postanu prevelike da ostanu u otopini u krvotoku i talože se iz otopine.
Nakon što nakupine čestica postanu dovoljno velike, one postaju lak plijen za fagocite – vrstu bijelih krvnih stanica koje gutaju strani materijal. Fagociti gutaju i razgrađuju nakupine, neutralizirajući opasnost od bolesti. Na taj način aglutinacija omogućuje tijelu da se razoruža i ukloni štetne invazivne čestice.
Hemaglutinacija, naprotiv, nije prirodni proces u tijelu, već se umjesto toga koristi za provođenje testova i postupaka testiranja u molekularnoj biologiji. Ovim postupkom određuje se krvna grupa. Kod tipizacije krvi dodaju se specifična antitijela koja se vežu na određene vrste crvenih krvnih stanica. Ako se antitijelo veže na crvene krvne stanice u uzorku, dolazi do aglutinacije, a krvna grupa se može potvrditi na temelju toga koje je protutijelo korišteno.
Koncentracija bakterija ili virusa u uzorku ponekad se može odrediti pomoću testa koji se naziva hemaglutinacijski test. Određene bakterije i virusi sadrže spojeve koji im omogućuju da se vežu na crvena krvna zrnca, stvarajući mrežu nakupina. U testu, razrijeđeni uzorak virusa se dodaje u razrijeđeni uzorak krvnih stanica, a aglutinacija se ostavlja oko 30 minuta. Koncentracija virusa može se odrediti prebrojavanjem broja nakupina ili rešetki nastalih u miješanom uzorku.