Idiotip je skup aminokiselina koje su jedinstvene za antitijelo i koje određuju njegovu specifičnost – drugim riječima, na koje će se antigene vezati. Proučavanje idiotipa važno je za imunologe koji trebaju razumjeti kako tijelo proizvodi i koristi antitijela. Moguće je iskoristiti idiotipe u proizvodnji cjepiva kako bi se potaknuo pacijent da počne proizvoditi odgovarajuća antitijela i pružiti zaštitu od određenih antigena. Moguće je sekvencirati ove aminokiseline u laboratorijskom okruženju.
Te se strukture često nalaze na ili blizu mjesta vezanja antigena, na dijelu antitijela poznatom kao regija koja određuje komplementarnost (CDR) ili hipervarijabilna regija. Jedno antitijelo može imati više idiotipa. Idiotip je iznimno specifičan – toliko da ljudi ponekad mogu reagirati na vlastite idiotipe, a zasigurno će reagirati i na one koje su uveli drugi ljudi ili vrste. Kada se to čini namjerno s cjepivom, ono može potaknuti imunološki sustav na proizvodnju antitijela za otpor zaraznoj bolesti.
Ovo je jedna od metoda klasifikacije antitijela. Na nešto široj razini, antitijela se mogu klasificirati prema alotipu, genetskim varijacijama u strukturi antitijela koje mogu odražavati genetsko naslijeđe. Usko povezani ljudi obično imaju slične alotipove, ali mogu reagirati na alotipove proizvedene u tijelima ljudi koji nisu u srodstvu. To može biti problem s postupcima, kao što su transfuzije krvi, u kojima je podudaranje antitijela ključno za sprječavanje nuspojava.
Čak i šire, antitijela se mogu klasificirati prema izotipu, osobini koja se vidi kod svih pripadnika iste vrste. Imunoglobulin M, na primjer, ljudski je izotip, protein koji se nalazi u svakoj osobi osim onih koji imaju genetski poremećaj koji narušava imunološku funkciju. Progresivna klasifikacija antitijela može pomoći istraživačima dok proučavaju antitijela i njihove funkcije.
Idiotip je vrlo jedinstven; samo antitijela koja imaju identičnu specifičnost imat će isti idiotip, ali protutijela koja imaju različite specifičnosti mogu imati iste izotipove i alotipove. Istraživači mogu koristiti laboratorijsko testiranje kako bi identificirali određene idiotipe u uzorku i sekvencirali ih kako bi saznali više o tome kako djeluju. Moguće je koristiti laboratorijske životinje za proizvodnju ljudskih idiotipa određene specifičnosti za korištenje u istraživanju i razvoju novih cjepiva. Varijacije idiotipa također mogu objasniti zašto ljudi mogu imati antitijela na jednu vrstu bolesti, ali ne i druge, jer se ne mogu pričvrstiti na antigene s kojima nisu dizajnirani da budu upareni, kao što se vidi u slučajevima gripe.