Opsonizacija je proces u kojem su patogeni obloženi supstancom koja se naziva opsonin, označavajući patogena za uništavanje od strane imunološkog sustava. Nakon što je patogen obilježen, on se ubija putem jednog od dva mehanizma: može ga progutati i ubiti imunološka stanica ili ubiti izravno bez gutanja.
Proces ubijanja i gutanja patogena naziva se fagocitoza. Stanice zvane fagociti gutaju patogene, a zatim ih ubijaju izlažući ih otrovnim kemikalijama. Kemikalije se pohranjuju u malim membranom vezanim parcelama unutar stanica, a ti se paketi pokreću da se otvore kada fagocit proguta patogen.
Opsonizacija također dovodi do smrti patogena kroz drugi mehanizam koji se naziva stanična citotoksičnost ovisna o antitijelima, u kojoj imunološke stanice izravno ubijaju patogene, a da ih ne progutaju. U tom procesu, antitijela obilježavaju patogene, a zatim pokreću imunološke stanice zvane granulociti. Te stanice zatim otpuštaju otrovne kemikalije u okoliš oko patogena kako bi ih ubile. Osim što ih ubija, ovaj proces također uzrokuje oštećenje tkiva putem upale.
Ova metoda uništavanja je neophodna jer su i imunološke stanice i stanice patogena negativno nabijene. To znači da je stanici teško prići dovoljno blizu patogenu da započne gutanje ili izravno ubijanje. Evolucija opsonina rješava ovaj problem jer oni imaju receptore koji prepoznaju i vežu se na proteinske molekule na imunološkim stanicama. Stoga, kada je patogen obložen opsoninima, receptori mogu vezati imunološke stanice, dovodeći stanice dovoljno blizu patogena kako bi se omogućilo gutanje ili izravno ubijanje.
Postoji nekoliko različitih tvari koje mogu djelovati kao opsonini, a sve su to proteini koji su aktivni u imunološkom sustavu. Dva su tipa antitijela pod nazivom IgG i IgA. IgG je aktivan u krvi i tkivima, a IgA je aktivan na površinama sluznice kao što su dišni putovi, urogenitalni sustav i crijeva. Nekoliko proteina koji djeluju u sustavu komplementa također su opsonini. Sustav komplementa je kaskada reakcija između niza različitih proteina, čiji je krajnji rezultat opsonizacija patogena, kao i izravno ubijanje putem stvaranja proteinskog kompleksa koji probija rupe u stijenkama bakterijskih stanica.
Nekoliko vrsta nasljednih genetskih bolesti može uzrokovati nedostatke u ovom procesu. Na primjer, osobe s bolestima koje uzrokuju nedostatke u sustavu komplementa osjetljivije su na infekcije, posebice bakterijske infekcije. Bolesti koje utječu na B limfocite, stanice koje proizvode antitijela, također dovode do povećane osjetljivosti na infekcije. Osobe s tim imunološkim nedostacima imaju različite razine rizika od ozbiljnih, pa čak i smrtonosnih infekcija uzročnicima koji ne bi uzrokovali bolest kod zdravih ljudi.