Što su autoimuna antitijela?

Autoimuna antitijela su skupine imunoloških proteina koji mogu biti štetni za ljudsko tijelo, jer ciljaju tkiva i organe i uzrokuju propadanje. Ponekad njihova prisutnost može biti signal da se u tijelu spremaju nevolje jer mogu biti predznak bolesti. Oni su također poznati kao autoantitijela.
Kada se imunološki sustav zbuni, ne može napraviti razliku između ‘samostalnih’ i ‘ne-sebnih’ proteina. Autoantitijela obično napadaju pogrešne mete, kao što su zdravi organi, a ta zbrka često rezultira oštećenjem tijela. Kod većine zdravih ljudi imunološki sustav može odrediti što je prijatelj ili neprijatelj, ali kada ne može, mogu rezultirati autoimune bolesti i hiperaktivni odgovori na podražaje – poput hrane, alergena.

Osobe s kroničnim autoimunim poremećajima, kao što je Graveova bolest, obično će imati samo jedan organ na meti imunološkog sustava. Krvni testovi i druge metode dijagnoze mogu pomoći da se izolira što se događa u tijelu. Liječenje autoimunih bolesti može uključivati ​​steroide, injekcije protiv alergija i homeopatske terapije.

Još uvijek postoji neki element misterije u vezi s autoantitijelima i zašto napadaju tijelo. Neki liječnici i znanstvenici smatraju da postoji jaka genetska komponenta u proizvodnji štetnih autoimunih antitijela. Ima i onih koji smatraju da čimbenici okoliša, poput kemikalija i zagađenja, igraju ulogu u njihovom razvoju. Istraživanja su u tijeku, a još uvijek postoje pitanja o tim antitijelima i zašto se pojavljuju.

U nekim slučajevima, žene su sklonije razvoju autoimunih antitijela. Vjerojatno postoji veza između hormona i autoimunih poteškoća. Žene između 18 i 40 godina obično imaju veću vjerojatnost da će razviti probleme s funkcijom autoimunog sustava, a neki znanstvenici smatraju da određeni hormoni mogu potaknuti proizvodnju štetnih antitijela.

Pronalaženje javlja li se u tijelu lokalizirani ili sustavni problem povezan s autoimunim antitijelima ili ne, može zahtijevati analizu krvi i analizu tkiva ili organa. X-zrake također mogu pomoći u otkrivanju problema. Simptomi koji signaliziraju stvaranje antitijela mogu biti široko rasprostranjeni, pa može biti teško dijagnosticirati probleme samo na temelju toga kako se pacijent osjeća. Mnogi ljudi prolaze kroz razne testove i posjećuju mnoge liječnike prije nego što pronađu razloge za svoje simptome.

Neke dobro poznate bolesti uzrokovane autoimunim antitijelima uključuju celijakiju, Hashimotovu bolest i probleme sa štitnjačom. U određenim obiteljima može postojati veća učestalost autoimunih bolesti, iako svaki oboljeli član obitelji može patiti od različite vrste poremećaja. Ovakve situacije navode istraživače na pomisao da postoji genetska komponenta problema s autoimunim antitijelima.