Hapten je mala molekula koja ne može djelovati samostalno kao antigen, ali će potaknuti proizvodnju antitijela ako uspije pronaći nosač na koji će se vezati. Hapteni sudjeluju u proizvodnji brojnih imunoloških odgovora, što ih čini temom od interesa za imunologe, a koriste se i u laboratorijskim istraživanjima i nekim vrstama dijagnostičkih ispitivanja. Ljudi istražuju ove male molekule od ranih 1900-ih.
Hapteni su također poznati kao nepotpuni ili djelomični antigeni, a alternativni načini pisanja uključuju “hapten” i “haptin”. Izraz “hapten” dolazi od grčke riječi što znači “vezati”, upućujući na ideju da se te molekule moraju vezati s drugim molekulama kako bi postale funkcionalne. Te molekule moraju pronaći proteinske molekule koje mogu djelovati kao nosači kako bi postale antigen koji će imunološki sustav moći prepoznati.
Klasičan primjer haptena može se naći u otrovnom hrastu. Kada su ljudi prvi put izloženi otrovnom hrastu ili srodnim biljkama, hapten ulazi u njihovu kožu, oksidira se i veže se s proteinima koje pronađe. Imunološki sustav prepoznaje hapten nakon što se veže na protein i razvija specifična antitijela koja će reagirati sljedeći put kada tijelo bude izloženo otrovnom hrastu. Imunološki odgovor klasično uzrokuje pojavu crvenog osipa koji svrbi, što može biti prilično neugodno.
Istraživači su proveli studije kako bi pronašli vrste molekula na koje se vežu hapteni kako bi mogli naučiti više o njima. Ovo istraživanje također se koristi u pripremi specifičnih antigena u laboratorijskom okruženju, a može biti korisno u imunološkim testovima koji su dizajnirani za testiranje imunološkog sustava pacijenta ili traženje specifičnih antitijela i antigena koji mogu biti prisutni u tijelu. Tisuće haptena su otkrivene i mapirane, a ljudima koji rade s tim molekulama dostupno je nekoliko baza podataka haptena i nositelja.
Razumijevanje haptena dio je šireg proučavanja imunologije, proučavanja imunološkog sustava i njegovog funkcioniranja. Hapteni su dio sustava poznatog kao humoralni imunitet, koji se vrti oko razvoja antitijela koja su naučila prepoznati specifične antigene. Procesi uključeni u humoralnu imunost mogu postati vrlo složeni, a poznato je da imunološki sustav postaje pretjerano revan u proizvodnji antitijela, razvijajući antitijela na tvari koje zapravo nisu štetne, kao što su proteini koji se nalaze u kikirikiju.