Poliklonska antitijela su antitijela koja su izvedena iz više B stanica ili staničnih linija. Pripravak ovih antitijela ima neku sličnost s vrstom antitijela koja se nalazi u normalnom serumu, što je tekuća komponenta koja se odvaja od zgrušane krvi. Sličnost je posljedica činjenice da poliklonska antitijela prepoznaju različite epitope i imaju različite stupnjeve specifičnosti. Nasuprot tome, antitijela u monoklonskom pripravku potječu od jednog klonskog tipa i prepoznaju isti epitop s istim stupnjem specifičnosti.
Za proizvodnju prilagođenih poliklonskih protutijela, životinja poput piletine, miša ili zeca imunizira se antigenom i pripravkom pomoćnog sredstva. Imunološki sustav životinje stimuliran je da proizvodi B stanice koje luče antitijelo specifično za antigen. Nakon određenog vremenskog razdoblja, obično nekoliko tjedana ili čak mjeseci, serum životinje se bere.
Prilagođeni pripravci poliklonskih antitijela obično su mješavina specifičnosti antitijela koja svi prepoznaju isti antigen. Razlika u specifičnosti znači da se antitijela različitom snagom vežu na različite epitope na antigenu. Serum se može koristiti kakav jest nakon što se odvoji od pune krvi, a po želji se može dodatno pročistiti. Krvni serum koji sadrži poliklonska antitijela poznat je kao antiserum.
Poliklonska antitijela se eksperimentalno i u kliničkoj medicini koriste iz raznih razloga. Poliklonske pripravke općenito je lakše i jeftinije proizvesti od monoklonskih antitijela, a također su u stanju izdržati veće varijacije u temperaturi i pH. U medicini najčešća upotreba poliklonskih antitijela je davanje pasivnog imuniteta na određene bolesti. Jedini učinkovit tretman za ebolu, na primjer, je transfuzija serumskih antitijela od čovjeka koji je preživio virus.
Kod bolesti kao što je ebola to je učinkovito jer se virus razmnožava i djeluje tako brzo u tijelu da imunološki sustav nema vremena izgraditi vlastitu obranu. Kada se netko zarazi virusom ebole, on ili ona umire mnogo prije nego što se imunološki sustav može boriti protiv virusa. Jedini učinkovit tretman stoga je zaštita koju daje antiserum nekoga tko je prethodno susreo infekciju.
Druga medicinska upotreba antiseruma je kao antitoksin ili antivenin. Ovi pripravci sadrže antitijela specifična za otrov otrovnih gmazova, pauka i insekata. Koriste se za liječenje ljudi koje su ove životinje ugrizle ili ubole, opet zato što otrov djeluje prebrzo u tijelu da bi imunološki sustav mogao postaviti obranu.